Breveto kojeg su izgleda prepoznali mnogi kao idealnu priliku za odvažiti se, nije bio prezahtjevan, a koliko se može zaključiti iz razgovora s drugima većinu je privukla slijedeća činjenica, vozi se kroz 4 države i nema puno uspona. Među takvima se pronašao još jedan pedalinac, Tomislav (Barba) koji je uspješno odvezao 300+ km u roku 17:42h (ispod određenih 20h).
Izgleda da je ovo najposjećeniji breveto u Hrvatskoj do sada, ukupno 29 međunarodnih sudionika.
Startali smo zajedno u 06.00h u Čakovcu, pratili grupu nekih 3-4 km nakon čega je Barba posustajući i ne trudeći se pratiti tempo jasno pokazao da će voziti po svome. Malo sam bio zabrinut na početku da li će uspjeti odvesti ukupnu rutu u roku ali poznavajući ga, nakon slijedećih 30-40km bio sam siguran da u to nema sumnje. Najviše me brinulo to što je počeo vrlo brzo pričati o hrani, a to mi se nije činio kao dobar znak, on je navikao na touring putovanja gdje se zavališ nakon nekog vremena za stol, nafilaš hranom i cugom i pičiš dalje. Računao sam da ćemo voziti grupno barem 30-40km jer je uglavnom ravno, a vrijeme odlično. Došlo je dosta "kultnih" ljudi koje sam htio upoznati i porazgovarati malo... Bit će prilika, mi smo odredili solidan tempo i prepustili se cesti...
U Mađarskoj je veliki nedostatak ta loša cesta gdje većinu vremena moraš čvrsto kontrolirati bicikl, dok Austrija pak debelo nadoknađuje te mađarske nedostatke nudeći savršene ceste, čak do te mjere da na spustu mjestimično nisam niti držao kočnice jer je poput piste, a kamenčići su čista nepoznanica... Vrijeme nas je malo iznenadilo, bilo je poluoblačno i ugodno toplo, idealno za bicikliranje.
Nismo imali kišnu opremu jer na nju nismo niti računali, a pljusak nas je iznenadio u Koszegu u Mađarskoj gdje smo odlučili pričekati malo nakon čega smo kratko razgledali grad. Zanimljiva mi je ta Mađarska, neobična je u svakom smislu, a najviše se veselim onim njihovim prčvarnicama u kojima kao da je vrijeme stalo. Na povratku, nekih 60km od cilja, u takvoj jednoj smo popili homemade radler kojeg nam je vlasnik sitno naplatio i to u kunama.. Mađarski folk na radiju, raspoloženi lokalci i stol s mladim društvom gdje apsolutno nitko nije drkao po smartfonu jer su naravno uživali u mađarskom pivu...
Izgubljena je bila nada da ću konačno voziti breveto bez kiše, srećom nismo pokisnuli ali ceste su bile pomalo mokre...
Super mi je bilo to što uopće nismo doživljavali onaj pritisak vremena, znali smo da ćemo definitivno stići u roku, spontano smo dogovarali pauze i birali odmorišta, ipak smo mi tandem koji je slično bio sinkroniziran putujući za Istanbul. Drago mi je da je Barba sudjelovao i uspješno odvezao, čestitam mu, a organizatoru hvala na prelijepoj ruti i pripremi svega potrebnoga, kao i hotelu Park u Čakovcu gdje smo ispraćeni uz croissant, a dočekani gulašom i završnicom tekme Nizozemska - Kostarika (žao mi je Kostarika, bili ste sjajni....) Dalo bi se tu i detaljnije pisati o svemu i svačemu, upoznali novih kul ljudi... Dva zemljaka iz Banjaluke, Eduard i Bojan, a jedan, također novi randonneur Marijan iz Đurđevca priključio nam se kod prčvarnice te vozio zadnje kilometre s nama....
Startali smo zajedno u 06.00h u Čakovcu, pratili grupu nekih 3-4 km nakon čega je Barba posustajući i ne trudeći se pratiti tempo jasno pokazao da će voziti po svome. Malo sam bio zabrinut na početku da li će uspjeti odvesti ukupnu rutu u roku ali poznavajući ga, nakon slijedećih 30-40km bio sam siguran da u to nema sumnje. Najviše me brinulo to što je počeo vrlo brzo pričati o hrani, a to mi se nije činio kao dobar znak, on je navikao na touring putovanja gdje se zavališ nakon nekog vremena za stol, nafilaš hranom i cugom i pičiš dalje. Računao sam da ćemo voziti grupno barem 30-40km jer je uglavnom ravno, a vrijeme odlično. Došlo je dosta "kultnih" ljudi koje sam htio upoznati i porazgovarati malo... Bit će prilika, mi smo odredili solidan tempo i prepustili se cesti...
U Mađarskoj je veliki nedostatak ta loša cesta gdje većinu vremena moraš čvrsto kontrolirati bicikl, dok Austrija pak debelo nadoknađuje te mađarske nedostatke nudeći savršene ceste, čak do te mjere da na spustu mjestimično nisam niti držao kočnice jer je poput piste, a kamenčići su čista nepoznanica... Vrijeme nas je malo iznenadilo, bilo je poluoblačno i ugodno toplo, idealno za bicikliranje.
Nismo imali kišnu opremu jer na nju nismo niti računali, a pljusak nas je iznenadio u Koszegu u Mađarskoj gdje smo odlučili pričekati malo nakon čega smo kratko razgledali grad. Zanimljiva mi je ta Mađarska, neobična je u svakom smislu, a najviše se veselim onim njihovim prčvarnicama u kojima kao da je vrijeme stalo. Na povratku, nekih 60km od cilja, u takvoj jednoj smo popili homemade radler kojeg nam je vlasnik sitno naplatio i to u kunama.. Mađarski folk na radiju, raspoloženi lokalci i stol s mladim društvom gdje apsolutno nitko nije drkao po smartfonu jer su naravno uživali u mađarskom pivu...
Izgubljena je bila nada da ću konačno voziti breveto bez kiše, srećom nismo pokisnuli ali ceste su bile pomalo mokre...
Super mi je bilo to što uopće nismo doživljavali onaj pritisak vremena, znali smo da ćemo definitivno stići u roku, spontano smo dogovarali pauze i birali odmorišta, ipak smo mi tandem koji je slično bio sinkroniziran putujući za Istanbul. Drago mi je da je Barba sudjelovao i uspješno odvezao, čestitam mu, a organizatoru hvala na prelijepoj ruti i pripremi svega potrebnoga, kao i hotelu Park u Čakovcu gdje smo ispraćeni uz croissant, a dočekani gulašom i završnicom tekme Nizozemska - Kostarika (žao mi je Kostarika, bili ste sjajni....) Dalo bi se tu i detaljnije pisati o svemu i svačemu, upoznali novih kul ljudi... Dva zemljaka iz Banjaluke, Eduard i Bojan, a jedan, također novi randonneur Marijan iz Đurđevca priključio nam se kod prčvarnice te vozio zadnje kilometre s nama....